Bez pretjerivanja, može se reći da je danas svaki računar povezan u neku vrstu mreže. Bilo da je u pitanju internet konekcija, wireless (bežična), LAN (Local Area Network), VPN (Virtual Private Network) ili neka druga vrsta povezivanja, računari čine računarsku mrežu.
Ako je u pitanju kućna mreža, najčešće je to LAN mreža izvedena UTP kablom ili sa wireless access point-om. Koristi se za razmjenu podataka, chat preko LAN mreže, LAN igranje multiplayer igrica ili dijeljenje jedne internet konekcije.
U suštini, medij za povezivanje ne pravi neku razliku sa aspekta korištenja mreže.
Kad je u pitanju wireless mreža, stvari su prilično jednostavne - potrebno je samo izvršiti konfiguraciju oba (ili više) računara. Za međusobnu komunikaciju računara najčešće se koristi TCP/IP protokol (Transfer Control Protocol/Internet Protocol). Računarima je potrebno dati jedinstvena imena, IP brojeve i pridružiti ih istoj mrežnoj grupi, što će biti objašnjeno kasnije, i razmjena podataka može početi.
Kada su u pitanu tzv. bakarne mreže, prvo je potrebno računare fizički umrežiti pomoću UTP kabla (Unshilded Twisted Pair), pa tek onda uraditi konfiguraciju računara za mrežni rad.
Prije svega treba razdvojiti umrežavanje samo dva računara i više računara.
Ako je potrebno umrežiti samo 2 računara, nije potreban dodatni uređaj koji se naziva switch. Potrebno je samo da oba računara posjeduju mrežne kartice, a za povezivanje se koristi ukršteni (crossover) kabal koji ide direktno iz jedne mrežne kartice u drugu. Na slici ispod je vrlo čest primjer umrežavanja laptopa i PC-a.
Za umrežavanje tri ili više računara koristi se uređaj koji se naziva switch. Od svakog računara do switch-a ide klasični UTP kabal sa RJ45 konektorima (UTP ili mrežni) terminiranim po standardnoj A ili B šemi, ali na oba kraja mora biti ista šema terminiranja - straight kabal. Na slici ispod je primjer umrežavanja više računara pomoću switch-a i dijeljenje internet konekcije.
